Za partnere / Croatian language May 2, 2014

Za partnere / Croatian language

Ante Granić – ANTIČKA SAGA O OMIŠU
-OSLOBOĐENJE, Sarajevo 23.09.2005

(1)-ODISEJ NA UŠĆU CETINE

Tragom studije homerologa dr. Milana Ristanovića “Odisejeva lutanja po Jadranu”,Podudarnost sa stavovima aristida Vučetića i Vladimira Kolara

ILIJADA,ODISEJA I BIBLIJA

Upravo mladi ljudi trebaju shvatiti da biblija jeste najviše prevođena i tiskana knjiga,ali i da je to duhovno izvorište samo kršćana,a Ilijada i Odiseja su zajedničko duhovno dobro čovječanstva:stupovi naše civilizacije i neprolazne umjetničke tvorevine jednog genija,kakav se,kako povijesne činjenice upućuju,rađa svakih 5.000 godina
tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-176

(2)-ISTINSKI RAJSKI VRT

LJudi i vrijeme,Razgovor kopna i mora,Dodirivanje puteva dana i noći,Drevna naplatna rampa

GRK I ODISEJEVI MORNARI

Ima jedna anegdota koja govori da kod Omišana još živi duh dalekih vjekova.Kažu kako je neki Grk došao u Omiš na odmor i istukao nekog Omišanina u sadašnjem tunelu kod Kamenih vrata.Policija ga privela i postavila mu pitanje zašto je to uradio.Grk odgovara da je on to uradio zato što su Omišani poubijali kamenjem Odisejeve mornare i opljačkali grčke lađe!?

“Pa,Bog te vidio,prvo,tko zna je lli to istina,a ako i jeste,to je bilo prije gotovo 3.000 godina”,kaže mu policajac.A Grk se brani:”E,ja ne znam kad je to bilo,ali sam to čuo tek prije dva dana u Omišu…

tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-177

(3)-ZLATNO RUNO S CETINE

Zašto su neki homerolozi vezali zlatnorunsku legendu za donji tok Cetine,U gruzijskim i jermenskim legendama pominju se “braća sa Balkana”

LINGVISTIČKA ARHEOLOGIJA

Iz davnog doba o kojem govorimo ostali su mnogi toponimi u Bosni i Hercegovini kao:grčki rudnici,grčka groblja,iako grčka noga tu nikad nije došla.Tu su i mnoge “rame”,”lastve” i mnogo primjera “lingvističke arhelogije”,itd.Grčka groblja,pak,ne mogu ni postojati,jer Grci su svoje mrtve spaljivali.Cijeli Balkan je,u tom smislu,jedna velika znanstvena enigma.Seobe “do stoljeća sedmog” samo su nastavak nečega što je već postojalo tisućama godina ranije.

tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-178

(4)-KAMENA VRATA I LESTRIGON

Kapija na ušću rijeke Cetine potpuno se podudara sa homerskim Telepilisom,Ristanovićeve rekonstrukcije.

tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-179

(5)-ODISEJ I DANAS ŽIVI!

Tragom davnih lutanja,Trojanski konj,Kult zmije protiv zlih duhova,Brojne enigme,Želje doktora Ristanovića

NA IZVORU ATRAKIJA

Na ovom mjestu nalazi se,po dr.Ristanoviću,homerski izvor Atrakija i tu su Odisejevi mornari sreli princezu ljepoticu,kćerku kralja Antifata,vladara naroda Lestrigona,koji su prije gotovo tri milenijuma kontrolirali Cetinski kanal i Kamenita vrata.Na izvoru Atrakija,koji spominju mnogi moreplovci i kroničari i poslije Homera(danas zabetoniran i kaptiran u priručni vodovod),fotoreporter Ivo Ravlić,nakon gotovo 3.000 godina,na istom mjestu gdje su Odisejevi moreplovci sreli lestrigonsku princezu,snimio je današnju omišku ljepoticu Matku Stanić,zaposlenicu turističke agencije Nestos,u čijim se agencijskim prostorijama nalaze i ostaci najstarijeg zida u Omišu.

tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-180

OSLOBOĐENJE,srijeda,28.09.2005.

HVALA!!!PA ZAR OVO NE BI BIO DOVOLJAN RAZLOG DATI AGENCIJI IME LESTRIGON!!!!!

 

 

 

Jasen Boko – TRAGOVIMA ODISEJA
-DOBITNIK NAGRADE “KIKLOP”,lipanj 2012.
kontroverzni putopis o lutanju grčkog junaka Jadranom

“…Kako Homer kaže da se Telepil nalazi tamo „gdje se staze dana sa stazama dotiču noći”, neki su tumači u tome vidjeli krajnji sjever Europe i fenomen polarne noći. Pa su Telepil smjestili u nepoznati norveški fjord! Povjerovati da posada bilo kog broda može u sedam dana, ma iz koje točke Mediterana, doveslati do norveškog fjorda, ne bi mogao ni Juan Antonio Samaranch, koji se olimpijskih veslača i rekorda nagledao u životu. Ali, opet, postoji mjesto koje jako podsjeća na Homerov opis i opet nisam ja prvi koji je to primijetio. Neki obrazovaniji stanovnici Omiša reći će vam da je upravo njihov grad Telepil i da je upravo ondje Odisejevo ljudstvo gadno nastradalo. Jesu li u to počeli vjerovati tek nakon što je to sredinom osamdesetih objavio Vučetić ili je slična priča kolala i ranije, nitko ne zna reći. Ali da Omiš, posebno kad se zna da je ušće rijeke u to vrijeme bilo nešto sjevernije, baš tamo gdje počinje strmi kanjon Cetine, savršeno odgovara Homerovu opisu, više nego bilo koji drugi Telepil, bio on u norveškom fjordu ili drugdje – savršeno je jasno.
Lestrigonci su, za razliku od spontanog Kiklopa, savršeno društveno organizirani u serviranju gostiju za večeru. Odisejeve lađe, skrivene u naizgled sigurnoj luci u kanjonu koja se pretvorila u savršenu zamku, Lestrigonci su u tren oka potopili kamenjem bačenim s vrha litice. Kako u to vrijeme nije bilo frižidera u kojem bi se hrana dugo mogla čuvati, odmah su ljude s potopljenih lađa pojeli za večeru. Odisej je jedini svoj brod vezao izvan luke, a kad je vidio pokolj, prerezao je uže i pobjegao glavom bez obzira. Lestrigonci ga, znajući da s punim trbuhom ništa ne valja raditi, nisu proganjali.
Ako se poznaje važnost položaja Omiša kao raskrižja putova koji su Mediteran povezivali s unutrašnjosti i ako se ima na umu duga uskočka povijest stanovnika ovog kraja, koje ni jedna vlast nije uspjela pripitomiti, ova priča djeluje uvjerljivo. Razvili su je i neki kasniji tumači Odiseje, pa ako smo skloni povjerovati u tu verziju, preci današnjih Omišana uspostavljaju se kao najbrutalniji stanovnici Dalmacije koje je Odisej susreo na svojem putovanju. Potopili su jedanaest brodova i večerali nekoliko stotina Ahejaca, što je morala biti jedna od najspektakularnijih kanibalskih gozbi u povijesti.
Siti te divlje zemlje u kojoj su tretirani kao hrana, preživjeli Odisejevi ljudi – a preostala ih je jedva desetina od onih koji su prije dva mjeseca otplovili iz Troje – njih manje od pedeset, na jedinom preostalom brodu panično veslaju prema jugoistoku, gdje im se nalazi dom, prateći obalnu liniju. Prolaze između istočnog rta Brača i kopna, pa nastavljaju prema istoku i provlače se između Hvara i kopna. Kako im vrlo brzo postaje jasno da im put uz obalu zatvara Pelješac, obilaze istočni hvarski rt Sućuraj, zatim i pelješki zapadni rt Lovište te nastavljaju opet prema jugoistoku, uz Pelješac i pokraj Korčule. Logična je postaja nakon cjelodnevnog mahnitog veslanja istočna punta Korčule, predio oko Lumbarde, koji ima nekoliko zaštićenih pješčanih plaža, idealnih za izvlačenje broda. Udaljenost od Omiša do istočne obale Korčule iznosi otprilike osamdeset milja, možda petnaestak sati plovidbe. Ili znatno manje kad se zna žurba kojom Ahejci bježe od potpunog ludila ove nepoznate i neljubazne zemlje. S istoka Korčule, iz „sigurne luke” u koju su dospjeli, smiješi im se otvoren put prema Itaci i kraj noćne more u koju su upali.
U trenutku kad padaju na pijesak Lumbarde, gdje će ležati dva dana i noći mrtvi umorni i još uvijek prestrašeni od pokolja koji im se dogodio u Telepilu, nemaju pojma koliko su zapravo daleko od završetka putovanja, a još manje očekuju da će samo jedan od njih stići na Itaku – ali tek za deset godina!…”

tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-181 tourist-agency-lestrigon-omis-about-cetina-river-182tourist-agency-lestrigon-omis-book-cetina-river-175 (1)

 

 

OVIM PUTEM SE JAVNO ZAHVALJUJEM GOSPODINU JASENU BOKI,TISKU PROFIL MULTIMEDIJA ZAGREB,TE JOŠ JEDNOM GOSPODINU ANTI GRANIĆU,TISKU OSLOBOĐENJE SARAJEVO NA ISKAZANIM KOMPLIMENTIMA I OBJAVLJENIM FOTOGRAFIJAMA.

LESTRIGONCI__I_OMIS